Archive for the ‘Odnosi s medijima’ Category

FK TSC / Na žalost sreća nas nije ispratila do kraja

Friday, September 18th, 2020

BAČKA TOPOLA – Šef stručnog štaba FK TSC Zoltan Sabo  čestitao je ekipi FCSB na plasmanu u 3. kolo kvalifikacija za Ligu Evrope, ocenjujući da je njegova ekipa dala sve od sebe, pokazala hrabrost i snagu, ali da na kraju, u penal lutriji, jednostavno nije imala sreće.

„Ovo je bila neverovatna utakmica koju smo odlično počeli sa 2:0. Posle smo iz jedne neshvatljive greške primili prvi gol, nakon čega je izgledalo da se u ekipu uvukao strah i nismo igrali kako treba. Nažalost, posle isključenja Dajana Ponjevića smo bili prinuđeni da se branimo, ali je dobro bilo što smo posle svakog njihovog gola mi odgovorili našim golom i momcima svaka čast na tome“, rekao je Sabo.

Trener TSC je pohvalio svoje igrače jer su dali sve od sebe tokom meča, čak i kada su ostali sa dva igrača manje, kada je iz igre isključen i Vladimir Silađi.

„Nismo odustajali i uspeli smo da rezultatski stižemo FCSB.  Posle produžetaka, kada su na red došli penali, koji su nažalost lutrija, ekipa je imala više sreće“, rekao je Sabo i dodao da veoma žali zbog toga.

„Ovakvu utakmicu nisam doživeo ni kao igrač, ni kao trener, da sa dva igraća manje uspemo da stižemo protivnika.“ kazao je Sabo.

Istorijski meč, prvo domaćinstvo FK TSC u evropskom takmičenju dugo će se pamtiti, opšta je ocena svih u klubu, uz uverenje da će narednu priliku za bolji plasman u Evropi, uz malo više sreće, iskoristiti.

Fudbaleri TSC-a eliminisani su u drugom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope, nakon što su u Senti poraženi od rumunskog FCSB-a posle penala, 5:4. dok je rezultat posle produžetaka bio 6:6.

FK TSC ove sezone debitovao u evropskom takmičenju, pošto je prethodnu, svoju prvu sezonu u Superligi Srbije završio na četvrtoj poziciji. U prvom kolu kvalifikacija, FK TSC je u gostima savladao moldavski Petrokob Hinčesti (0:2).

FK TSC spreman za istorijski debi u Evropi

Tuesday, August 25th, 2020

Fudbalski klub TSC iz Bačke Topole gostovaće u četvrtak, 27. avgusta 2020. godine od 20.00h, moldavskoj ekipi Petrokub Hinčešti, u utakmici prvog kola kvalifikacija za Ligu Evrope, sa ciljem da izbore plasman u narednu rundu takmičenja.

Na konferenciji za novinare pred put u Moldaviju, šef stručnog štaba TSC-a Zoltan Sabo ocenio je da je Petrokub izuzetno ozbiljna ekipa, godinama prisutna u evropskim kvalifikacijama, ali je istakao da će njegova ekipa pokušati da diktira svoj tempo  i tako dođe do dobrog rezultata.

“Očekuje nas prva evropska utakmica u istoriji, protiv moldavske ekipe Petrokub koja već treću godinu igra kvalifikacije. Nikada nisu prošli dalje, ali svaki put su imali tesan rezultat i igrali su neizvesno sa boljim  protivnikom, tako da ovu utakmicu moramo ozbiljno da shvatimo. Petrokub u svojoj ekipi ima 5-6 reprezentativaca i zaista su ozbiljna ekipa koja poslednjih godina igra bitnu ulogu u moldavskom fudbalu“, rekao je Sabo.

Prema njegovoj proceni, šanse za pobedu su izjednačene iako protivnik igra kod kuće i sa određenim evropskim iskustvom, dok je TSC-u to prva evropska utakmica u istoriji. „Zaista verujem u ekipu i naš kvalitet i nadam se da ćemo moći da izborimo prolaz u drugi krug“, kazao je Sabo.

Kapiten Saša Tomanović je rekao da je TSC izbori ovu istorijsku utakmicu za klub i da je sada pred njima „lep izazov“, iako ih očekuje teška utakmica protiv kvalitetnog protivnika. „Dočekaćemo taj meč spremni, a lično jedva čekam da počne”, rekao je kapiten.

Golman Nenad Filipović je naglasio da je evropska utakmica veliki uspeh za klub i da se nada da će se plasirati u dalje takmičenje.

„Mi ne znamo i nećemo drugačije da igramo, prepoznatljivi smo po napadačkom fudbalu, želimo da dominiramo i igramo na gol više, tako da se nadam da će nas takva igra dovesti u naredno kolo“, rekao je Filipović.

Utakmica Petrokub – TSC igraće se u četvrtak, 27. avgusta od 20.00h. Prenos je obezbeđen na Drugom programu RTS-a.

FK TSC  je prošlu sezonu, kao debitant, završio na četvrtom mestu na tabeli Superlige i tako prvi put izborio plasman u evropsko takmičenje. Takođe, TSC je klub koji je u 2019. godini najviše napredovao po „Euro Club Index“-u, za čak 151 poziciju i trenutno je 404. na toj listi.

Intervju Ljubiša Veljković: Osiguravači mogu da doprinesu oporavku privrede

Monday, August 10th, 2020

Predsednik Izvršnog odbora Milenijum osiguranja https://mios.rs Ljubiša Veljković je u intervjuu za nedeljnik Novi Magazin http://novimagazin.rs/vesti/intervju-ljubisa-veljkovic-osiguravaci-mogu-da-doprinesu-oporavku-privrede govorio o trenutnoj situaciji na tržištu osiguranja u Srbiji.

Osiguravači mogu da doprinesu oporavku privrede

“Potencijlani rast duga, potencijalno znači i veću ponudu hartija od vrednosti – državnih obveznica i sl. Država bi, uz dobru ponudu, mogla da iskoristi osiguravače kao potencijalne kupce, čija je tehnička rezerva u ovom trenutku veća od 1,5 milijardi evra, obezbeđivanjem dobre ponude, koja bi bila interesantna osiguravačima”.

Za prvog čoveka Milenijum osiguranja, Ljubišu Veljkovića, kolege, kako iz njegove kuće, tako i iz konkurentskih kompanija, kažu da ima u malom prstu sve finese ovog značajnog, pa i sve važnijeg i većeg poslovnog sektora. Ekonomski obrazovan, sa dugogodišnjim iskustvom u branši, našao se i na poziciji predsednika Skupštine Udruženja osiguravača Srbije. Razgovor sa Veljkovićem, kao i obično, vodi se uz tabele i precizne podatke, a na pitanje kako je ovaj sektor prošao u dosadašnjoj pandemiskoj krizi, Veljković ima jasan odgovor – držimo se, jeste teže, ali osiguranje može da utiče i na oporavak, što je privilegija koju ćemo, verujem, iskoristiti. Po njemu, visoki ciljevi i optimizam sa dozom zdravorazumskog opreza, najbolji su put ka izlasku iz krize, čak i kada se čitava privreda nalazi pred ogromnim izazovom, kakav je donela ova pandemija.

Kako se, po vašem viđenju, na tržište osiguranja u Srbiji odrazila kriza zbog pandemije Covida 19?

Tržište osiguranja je dobro podnelo prvi talas krize, od sredine marta pa sve do kraja drugog kvartala ove godine. I naša kompanija je imala pad prihoda u poslednjoj nedelji marta i tokom aprila, što je razumljivo obzirom na vanredno stanje koje je bilo na snazi i koje je na sličan način uticalo na sve učesnike na tržištu osiguranja. Međutim, veoma velikim radom i požrtvovanošću celokupnog tima Milenijum osiguranja, uspeli smo da nadoknadimo pad prihoda, pa čak i da ostvarimo blagi rast od 0,6% do kraja juna, što je za nas izuzetan uspeh.

A kakva je situacija sada, posle novog intenziviranja zdravstvene krize?

U julu je na domaćem tržištu osiguranja došlo do određenog pada prihoda od osiguranja, kako se ponovo intenzivirala zdravstvena kriza. Pojedine vrste osiguranja koje imaju sezonski karakter, kao što je, na primer, putno zdravstveno osiguranje, bili su u padu, što je razumljivo. Vidljiv je i pad i nekih drugih dobrovoljnih osiguranja, kao što je kasko osiguranje, obzirom na povezanost sa lizing ugovorima za vozila, kao i uopšte sa kupovinom novih vozila. Čak prepoznajemo i pad broja polisa autoodgovornosti, pošto su neki vlasnici vozila verovatno odložili registraciju. Dakle, ova pandemijska kriza ima svakako direktan uticaj i na naše poslovanje, ali  ne u meri u kojoj su pogođene neke druge delatnosti poput turizama i hotelijerstva.

Ekonomski stručnjaci većinom očekuju rast deficita, smanjenje BDP-a i rast duga. U kojoj meri ovi parametri utiču na poslovanje osiguravača?

Što se tiče smanjenja BDP-a, to može imati jak uticaj na poslovanje osiguravača, kroz povezanost smanjenja privredne aktivnosti i  potrebe za osiguranjem velikih projekata, kao što su infrastrukturni projekti. Potencijalni rast duga, potencijalno znači i veću ponudu hartija od vrednosti – državnih obveznica i sl. Država bi, uz dobru ponudu, mogla da iskoristi osiguravače kao potencijalne kupce, čija je tehnička rezerva u ovom trenutku veća od 1,5 milijardi evra, obezbeđivanjem dobre ponude, koja bi bila interesantna osiguravačima za ulaganja ovakve vrste.

Šta bi to moglo da bude interesantno osiguravačima za ulaganje?

Primera radi, dugoročne hartije od vrednosti, sa rokom dospeća preko 10 godina su posebno interesantne osiguravačima koji se bave životnim osiguranjem. Takođe, znamo da su i matične kompanije preko lokalnih ćerki firmi učestvovale na aukcijama državnih hartija od vrednosti u Srbiji, čime se uvećava tražnja i obezbeđuju  kvalitetni investitori. Ovom segmentu bi bilo dobro posvetiti pažnju.

Šta, konkretno Milenijum Osiguranje u ovom trenutku preduzima da bi održalo svoju stabilnost na našem tržištu? Šta vi činite da biste “dokazali” da ste stabilno preduzeće?

Mi smo počeli da se pripremamo za krizu znatno pre proglašenja vanrednog stranja. Aktivirali smo  “Plan kontinuiteta poslovanja” i koncentrisali potrebnu likvidnost, što obezbeđuje nesmetano funkcionisanje našeg poslovanja, odnosno obezbeđuje da se kvalitet naše usluge, koja se najvećim delom ogleda u efikasnosti u rešavanju i isplati šteta, održi na visokom nivou, bez zastoja, bez reklamacija i bez nezadovoljnih osiguranika, korisnika naknade iz osiguranja.

Dokaz da smo stabilan osiguravač jesu regulatorni parametri. Naša tehnička rezerva (rezerva za naknade osiguranicima) uložena je u kvalitetnu imovinu, koju dominantno čine državne hartije od vrednosti i državne obveznice, kao i delom bankarski depoziti. U tom pravcu, generalno posmatrano, planiramo ulaganja i ubuduće, uz kontinuirano praćenje kretanja na finansijskom tržištu. Na dan 30. 06. 2020, sredstva uložena u zakonom propisane oblike za pokriće tehničke rezerve su iznosila 132% tehničke rezerve. Takođe, adekvatnost kapitala naše kompanije iznosi 265%, a već par godina unazad smo među liderima po ažurnosti u rešavanju šteta kod obaveznog osiguranja autoodgovornosti. I kao kruna svega, kombinovani racio, najvažniji pokazatelj uspešnog poslovanja je oko 80%, što je odličan rezultat. Mislim da bi svi zainteresovani za naše poslovanje, ovde mislim i na vlasnike kompanije i na naše osiguranike, trebalo da budu veoma zadovoljni ovakvim performansama naše kompanije.

To su rezultati koji nisu postignuti preko noći?

Ove rezultate, zaista, sa ponosom navodim, jer smo za 5 godina, od kada sam došao u kompaniju, uspeli da značajno unapredimo naše poslovanje. Uložili smo veliki napor da kompaniju podignemo na sadašnji nivo i da danas možemo da kažemo da imamo stabilnu kompaniju sa visokim kredibilitetom i poverenjem svojih i potencijalnih novih osiguranika.

Kako vi vidite mere koje je država preduzela u prvom talasu epidemije u odnosu na privredu?

Mere privredi su bile potrebne i imale su dobre efekte, pre svega da se zaštite životi, radna mesta i sačuva likvidnost firmi, koja je u opadanju. Dok vodimo ovaj intervju, u pripremi je novi paket mera privredi i koliko možemo videti po najavi imaju sličan cilj. Krediti za likvidnost, koje odobrava Fond za razvoj, dobar su instrument za održavanje poslovnih aktivnosti i protoka novca. Verujem da će, u narednim mesecima ili sledeće godine, biti prisutni slični instrumenti oporavka privrede i privrednih aktivnosti. I to nije nikakav greh. Ako pogledate izjave zvaničnika u razvijenim zemljama, većina je poprilično spremna da ubrizgava injekcije likvidnosti u privredu. U suprotnom, posledice mogu biti nesagledive.

Osiguravači su bili izuzeti iz mera, da li je to, po vama, opravdano?

Finansijski sektor je bio izuzet iz mera, što je i razumljivo. Mi smo ove godine isplatili rekordan porez na dobit prethodne godine, a samim tim plaćamo i veliki akontativni porez na dobit za ovu godinu. Imamo oko 450 zaposlenih, nismo imali otpuštanja, naročito ne u administraciji, a poreze i doprinose redovno uplaćujemo. Milenijum osiguranje je dobar poslodavac i trudićemo se da tako ostane – to nam je jako važno.

Može li se, po vama, očekivati brz ekonomski oporavak nakon izlaska iz krize?

Naše iskustvo u prvom talasu epidemije je bilo takvo da smo se pripremali za mere oporavka poslovanja nakon ukidanja vanrednog stanja. I zaista, većina inicijativa je dala dobre rezultate, o čemu svedoči čak blagi rast prihoda. Sada je situacija poprilično neizvesnija – ne može se sagledati kraj pandemije, a u letnjim mesecima smo, u kojima su prisutni određeni sezonski efekti. I to je slično za većinu privrednih delatnosti. Od dužine i intenziteta epidemije zavisi kako ćemo i na koji način ćemo se oporavljati od krize. Iz navoda kako domaćih, tako i svetskih medicinskih eksperata, shvatamo da ćemo sa ovim virusom morati da naučimo da živimo neko vreme. Trenutno je najvažnije da sačuvamo zdravlje i živote. Privredu i kompanije ćemo oporaviti, postoji mnogo makroekonomskih modela koji se mogu iskoristi, a biznisi po pravilu imaju inicijativu i kreativnost.

Kao što sam rekao, osiguravači mogu da doprinesu investicionom zamahu i da pomognu državi, kao stabilni investitori. Ova iskustva su postojala u razvijenim zemljama, zašto ih ne iskoristiti. Postoji tražnja za uslugama osiguranja, a neki oblici osiguranja su i obavezni, i to nam uliva samopouzdanje da i iz ovoga možemo da izađemo kao stabilne kompanije. Milenijum osiguranje ima finansijske kapacitete i kadrove koji će obezbediti da se krizna vremena prevaziđu i da se nastavi sa daljim razvojem.

Koji su vaši najjači argumenti u ovoj situaciji da preporučujete građanima i poslovnim subjektima da troše novac za osiguranje generalno?

Osiguranje je zaštita i to je u definiciji. Iz ugla privrede, osiguranje je cena kapitala za određenu pojavu, kao što je požar, lom mašina, prirodna nepogoda, odgovornost… Osiguranje pruža i komfor, kroz uslugu koja se, na primer, pruža putem dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja ili putnog osiguranja. Osiguranje je i luksuz, kao što je osiguranje umetnina i tako dalje. Tim smerom će se i nastaviti. S druge strane, postoji veliki broj korisnika naknade iz osiguranja, kao što su oštećena “treća lica” u saobraćajnim nezgodama, pa je i obavezno osiguranje koja obezbeđuju ovo pokriće od ključne važnosti.

Dokle se stiglo kod nas sa implementacijom evropske Direktive Solventnost II, šta ona znači za tržište osiguranja u Srbiji?

Direktiva Solventnost II je novi standard i novi regulatorni pristup sveobuhvatnog upravljanja rizicima u poslovanju. Ključna ideja Solventnosti II je da razvije i podrži sposobnost osiguravača da blagovremeno prepoznaju rizike, i to ne samo rizike osiguranja, kao tradicionalne rizike u poslovanju, već i kreditni, tržišni i operativni rizik, te da njima upravljaju i da kontinuirano održavaju potreban kapital. Ovaj standard predstavlja zahtevniji, ali i razboritiji način upravljana društavima za osiguranje i precizniji pristup upravljanja kapitalom. Svakako, s obzirom na to da je direktiva Solventnost II ,,skrojena” po standardima razvijenih EU zemalja, za punu implementaciju ove direktive potreban je odgovarajući prelazni period. Mi smo ozbiljno pristupili implementaciji Solvency II standarda, koja je u toku. Prošle godine smo isporučili regulatoru zahtevanu kvantitativnu studiju solventnosti i svoje poslovanje kontinuirano usklađujemo sa ovom direktivom. Milenijum Osiguranje biće pripremljeno kad ona stupi na snagu u našoj zemlji, u to ne sumnjam.

Šta to znači za potrošače?

Iz ugla potrošača, Solventnost II i Direktiva o distribuciji osiguranja obezbediće dodatno  poverenje u osiguravajuća društva, zbog strogog pristupa obezbeđivanju solventnosti osiguravača i transparentnije zaštite potrošača.

FK TSC u prvom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope igra u Moldaviji

Monday, August 10th, 2020

Fudbalski klub TSC iz Bačke Topole igraće, kako je danas odlučeno žrebom, u prvom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope u gostima moldavskoj ekipom Petrokob Hinčesti, i u tom istorijskom duelu za svoj klub veruju da mogu do pobede svojim napadačkim stilom, kako igraju i u Superligi Srbije.

U TSC-u naredne dve nedelje biće posvećene prikupljanju informacija o prvom protivniku u kvalifikacijama za Ligu Evrope, a prema prvim informacijama, to je ekipa koja se u evropsko takmičenje plasirala pobedom u nacionalnom kupu, dok je prošlu sezonu završila na trećem mestu na tabeli, rekao je generalni direktor FK TSC Sabolč Palađi.

„Mi se nadamo pobedi, želimo da igramo našu napadačku igru, da dominiramo i da tako dođemo do sledećeg kola“, rekao je Palađi, koji se odmah posle žreba posvetio prikupljanju informacija o protivniku sa kojim bi trebalo da igra 27. avgusta.

Palađi je precizirao da će u narednim danima biti poznato gde će se meč igrati, s obzirom na to da moldavska ekipa, kao domaćin odlučen žrebom, ima 24 sata da odgovori Uefi. „Nakon toga, Uefa će odrediti gde će se igrati meč“, kazao je Palađi.

Šef stručnog štaba TSC Zoltan Sabo istakao je da, bez obzira na to što klub iz Moldavije nije preterano poznat, svakako nije ekipa za potcenjivanje. „Ne mogu u ovom trenutku da kažem da li sam zadovoljan žrebom, voleo bih da smo domaćini, ali šta da se radi. Ako prođemo, biću zadovoljan“, kazao je Sabo.

Prema njegovoj oceni, možda se ekipi TSC može pripisati uloga blagog favorita. „Ipak, igramo u gostima, tako da mi ta činjenica ne dozvaljava nam da kažem da smo izraziti favoriti. Iz nekog generalnog poređenja moldavskog i srpskog fudbala, proizilazi ta ocena da smo favoriti“, rekao je on.

Sabo je dodao da je i kao igrač igrao mnogo evropskih utakmica, i da je i kao trener učestvovao u takvim duelima, te je svestan da je domaćinstvo veoma značajno i da je to što TSC igra u gostima otežavajuća okolnost. „Videćemo još, verujem da ćemo u narednim danima znati da li će se igrati u Moldaviji ili na neutralnom terenu, zbog situacije sa pandemijom“, rekao je Sabo.

Šef stručnog štaba TSC je rekao i da forma ekipe tempirana u odnosu na evropsko takmičenje.

„Kada smo videli raspored našeg prvenstva, tempirali smo da do te prve utakmice evropske uđemo u neku optimalnu formu. Imamo još dve prvenstvene utakmice do tada, i nadam se da će biti još bolje nego što je bilo u prvim utakmicama, u kojima smo, po meni, odlično startovali. Ove dve utakmice Superlige, u Bačkoj Palanci i kod kuce protiv Metalca iskoristićemo da se što bolje uigramo za tu prvu utakmici u Evropi“, dodao je on.

FK TSC  je prošlu sezonu, kao debitant završio na četvrtom mestu na tabeli Superlige i tako prvi put izborio plasman u evropsko takmičenje. Takođe, TSC je klub koji je u 2019. godini najviše napredovao po „Euro Club Index“-u, za čak 151 poziciju i trenutno je 404. na toj listi.

Milenijum Osiguranje: Na put sa polisom osiguranja koja pokriva i Covid 19

Friday, July 24th, 2020

Milenijum osiguranje je uvelo mogućnost kupovine putnog osiguranja sa dodatnim pokrićem za Covid 19, koje osiguranicima pokriva neophodnu medicinsku pomoć za slučaj zaražavanja, kao i povratak u Srbiju.

Dodatno pokriće za Covid 19 odnosi se na teritoriju cele Evrope, uključujući Tursku i Rusiju, i na teritoriju Egipta, za putovanje koje traje najduže 30 dana.

Ukoliko se odluče za polisu sa ovom doplatom, klijenti će tokom putovanja imati pokrivene troškove za medicinsku pomoć i u slučaju iznenadne infekcije virusom Covid 19, kao i troškove prevoza radi pružanja adekvatne pomoći i usluge hitne medicinske evakuacije, odnosno povratka osiguranika u zemlju prebivališta, do odabranog limita navedenog na polisi.

Polisa putnog osiguranja uz doplatu za Covid 19 može se kupiti u ekspoziturama Milenijum osiguranja širom Srbije, u turističkim agencijama sa kojima Milenijum osiguranje sarađuje, kao i putem webshop-a.

Prilikom kupovine polise putnog osiguranja Milenijum osiguranja, potrebno je da klijenti navedu da žele dopunsko pokriće od posledica Covid 19 ili ukoliko polisu uzimaju putem webshop-a, da izaberu opciju za dopunsko pokriće.

Cene dopunskog osiguranja za Covid 19 zavise, kao i klasične polise putnog osiguranja, od trajanja putovanja, kao i od destinacije. Primera radi, za standardno individualno osiguranje na osiguranu sumu od 15.000 evra za osnovne rizike, za 11 dana u Grčkoj, cena osnovnog osiguranja je 1.069 dinara, a sa doplatom za Covid 19, cena putnog osiguranja za isti put je 1.604 dinara.

Za porodično putno osiguranje za Grčku, gde putuje dvoje odraslih sa dvoje dece, za boravak od 11 dana, osnovno porodično putno osiguranje Milenijum osiguranja koštaće 2.496 dinara, a 3.746 sa doplatom za Covid 19.

Propaganda i javnost: Teško savladiv neprijatelj javnog interesa

Sunday, May 24th, 2020

Tim Hristov consultinga čine konsultanti sa dugogodišnjim iskustvom iz oblasti strateških komunikacija i medija. Organizaciona kultura firme temelji se na deljenju istih etičkih vrednosti obavljanja svog posla, zbog čega svojim klijentima ( njihovom poslovanju, ili institucionalnom delovanju) uvek pružimo dodatnu vrednost.

S ponosom prenosimo tekst naše starije konsultantkinje Gordane Lazarević objavljen u poslednjem  broju Novog Magazina.

Najvažnija činjenica koja je i polazište i ishodište svake priče o propagandi jeste da je ona nespojiva s novinarstvom, jednako nespojiva i sa odnosima s javnošću, kao i marketinškim reklamiranjem ili promocijom, a pre svega je najveći neprijatelj javnog, opšteg i najšireg društvenog interesa.

Propaganda je sistemska manipulacija ljudima u kojoj se namerno izvrću činjenice, iznose poluistine, plasiraju lažne vesti, a koriste se i tačne informacije, ali nepotpune, odabrane tako da potkrepljuju propagandističku poruku. Nije potrebno posebno napominjati zašto je ovo štetno za javni interes, u čijoj je srži pravo svih nas da znamo prave informacije i da na osnovu njih donosimo odluke.

Ovim bi trebalo da se završi svaka priča o propagandi, uz eventualno podsećanje na istorijske primere i analizu štete koju je nanela kad god je bila upotrebljena. Što joj je veći domet bio, to je veća šteta bila. Međutim, u današnjem svetu, nažalost, time se priča ne završava, nemamo taj “happy end”. Ne možemo da kažemo – naučili smo iz iskustva prethodnih generacija ili smo barem izvukli pouke iz situacija kojima smo svedočili.

PRINUĐENI GRAĐANI: Naravno, kao i u prošlim vremenima, glavni kanal propagande su bili mediji, koji su se menjali i izmenili, ali ta njihova “upotrebna vrednost” nikada nije izgubila na značaju. Potpuno je logično zašto je to tako – mediji su najbrži i najefikasniji u širenju poruka. Tu je “jedina kvaka” u tome što mediji to ne bi smeli da rade jer je to u potpunom nesaglasju s njihovom osnovnom i najvažnijom zadaćom – da istinito, blagovremeno i potpuno informišu javnost o svim pitanjima od javnog interesa. To znači da bi njihov zadatak bio i da prepoznaju propagandu i da je raskrinkaju. Sve to zato što ljudi odluke ne treba da donose intuitivno već informisano i promišljeno. E sad, nema medija koji neće reći da upravo to i radi, a mi koji ih pratimo bilo kroz posao kojim se bavimo ili kao građani, biramo kome verujemo.

U Srbiji je danas raspoloženje takvo da će većina ljudi tvrditi da nikome u potpunosti ne veruje. Mediji su izgubili poverenje iz raznih razloga, i tu se ne može kriviti samo propaganda. Veliki, pa moglo bi se reći i preveliki broj klasičnih medija, uz raširenost društvenih mreža, doneo je užasnu konkurenciju, veliku krizu u kojoj se mnogi bore za opstanak na nenovinarski način, ne kvalitetom već kvantitetom – i to kvantitetom neprofesionalno urađenih priloga i tekstova. I eto posebno plodnog tla za propagandu. Preliva se ta kriza i na medije koji se trude da profesionalno vrše svoju funkciju. Oni imaju manje “pratilaca”, samim tim – manje uticaja, manje kapaciteta i njihov domet je ograničen. Takođe, ograničen im je i pristup mnogim relevantnim izvorima.

Bojim se da, lično, u ovom trenutku spadam u defetiste, odnosno da ne vidim izlaz iz ove situacije. Pozivanje na samoregulaciju medija ili na ličnu etiku novinara deluje mi kao da u borbu sa besmrtnim i do zuba naoružanim robotom šaljete neveštog klinca u oklopu čiste savesti. Sa druge strane, ne sme se ćutati jer onda postajete saučesnik, pa i glavni krivac za ubijanje istine. To se, moram da istaknem, posebno odnosi na ljude koji rade u oblasti odnosa sa javnošću, bilo u agencijama, kompanijama, organizacijama ili institucijama.

PROPAGANDISTI PROTIV MEDIJA: Ne znam tačno kada, ali tome ima više od decenije, a bavila sam se još novinarstvom, desio se momenat kada su takozvani PR-ovi počeli intenzivno da rade na diktiranju vesti medijima. Ne kažem da toga pre nije bilo, ali je delovalo na drugom nivou. Ovde su se iznenada pojavili zahtevi i pritisci na novinare da “integralno” objavljuju ono što su slali ili govorili. Takođe, počeli su da rade na “odbrani” svojih klijenata tako što su sprečavali sve kontakte novinara s njima ili su ih dopuštali samo odabranim, koje su na određeni način mogli da kontrolišu.

U značajnom procentu, posao PR-a rađen je potpuno pogrešno. To svakako nisu bili profesionalno i etički vođeni “odnosi s javnošću”. Imala sam tada utisak da taj posao u stvari i ne obavljaju PR-ovi već da su oni samo izvršitelji naloga svojih klijenata. Umesto da predstavljaju most između medija i javnosti, sa jedne strane, i svog klijenta, sa druge, predstavljali su džinovsku rampu koja se otvara samo za neke. A i kada se otvori, vrlo se kontroliše šta i kako izlazi – i nema nikoga ko garantuje da je ono što je izašlo tačna i potpuna informacija. Uloga PR-a je, takođe, među njihovim klijentima, tada bila shvaćena i prihvaćena potpuno pogrešno – kao plasiranje reklama ili čak netačnih informacija, upakovanih u štura saopštenja ili obraćanja u plaćenim terminima elektronskih medija, sa unapred sročenim “podobnim” pitanjima. Naravno, nisu svi bili isti i nisu se svi klijenti i PR-ovi tako ponašali. Utisak je ipak bio da je taj “način” rada praktikovala većina. Kako je vreme odmicalo, stvari se nisu popravljale.

Mnogi ljudi koji se predstavljaju kao PR-ovi rade kao “propagandisti” (nisam sigurna da ova reč zvanično postoji u spisku zanimanja). Proširio se njihov dijapazon oružja protiv medija i javnog interesa, ali se sve najviše svodi na finansije, od kojih, normalno, svi mediji zavise. I da, zaista mislim da je takav rad u potpunosti PROTIV medija i u potpunosti PROTIV javnog interesa. I sigurna sam da, kao društvo, već plaćamo cenu za propagandu koju gledamo, slušamo, čitamo, ali isto tako sam sigurna da ćemo je tek platiti. U tome imam jednu zapitanost – da li ćemo kao društvo biti sposobni da u nekom trenutku to prepoznamo ili ćemo tako izmanipulisani i “nahranjeni” propagandom tavoriti zauvek. Pri tome, nisam sigurna da je i sama, koliko god se bavila medijima i informacijama, uvek prepoznam.

PITANJA BEZ ODGOVORA: Iako ne vidim izlaz iz situacije, neku nadu ipak imam. Ona se oslikava u onom delu društva koji svoj posao, koji god on bio, obavlja profesionalno. Ima nas, bez dileme, i u novinarstvu i u PR-u. Konkretno, u PR-u kojim se sada bavim kao ključ za svaka vrata koristimo istinite, proverene i potpune informacije. Gradimo reputaciju svojih klijenata na njihovim delima, ali i na insistiranju da se uvek iznosi puna istina i da se iza svega što se kaže i iznese u javnost čvrsto stoji. Savetovaćemo ih kako da se obraćaju javnosti, pomoći ćemo im da budu dostupni, odgovaraćemo na sva pitanja novinara, ali nećemo dozvoliti “izvrtanje” istine na njihovu štetu, pa ni na korist. Borićemo se da mediji informacije o našim klijentima objavljuju zato što su pouzdane i važne za javni interes, a ne zato što su plaćene ili “našminkane”.

Moguće je da ovaj prethodni pasus mnogima zvuči kao reklama, u kojoj tvrdim da smo bolji od drugih, da radimo bolje od drugih. Ne, to mi nije cilj. Mislim da tako rade svi koji znaju posao PR-a. Takođe, da oni kojima su usluge pravog PR-a zaista potrebne to i traže i mogu da pronađu i kod nas i svuda u svetu. Pitanje je kako se “otcepiti” od “propagandista” i propagande, i to je pitanje i za medije i za PR. Bojim se da odgovora na to pitanje zasad nema, ni kod nas ni globalno.

Autorka teksta, Gordana Lazarević, je konsultantkinja Hristov consultinga. Tekst je deo projekta ”Propaganda kao neprijatelj, komunikacija kao saveznik medija”, kojim Novi magazin (www.novimagazin.rs/nedeljnik) želi da promiviše značaj primene medijskih zakona i kodeksa, kao neophodnost primene međunarodnih standarda u odnosima između medija i PR-a, bilo iz političkihstranaka ili biznisa. Projekat finansira Ambasada SAD u Beogradu.

Javnobeležničke kancelarije ponovo rade u redovnom režimu, uz primenu zaštitnih mera

Thursday, May 14th, 2020

Javnobeležničke kancelarije širom Srbije ponovo rade u redovnom režimu od 9 do 17 sati, uz insistiranje na primeni zaštitnih mera u skladu sa epidemiološkom situacijom u zemlјi.

Javni beležnici sada ponovo obavlјaju sve poslove u njihovoj nadležnosti, uklјučujući i izlaske na teren. Počeo je, takođe, prijem zahteva za sprovođenje overe potpisa birača, u skladu sa Zakonom o javnom beležništvu, kao i u skladu sa zakonima o izboru narodnih poslanika i o lokalnim izborima.

U svim kancelarijama primenjivaće se opšte i posebne mere prevencije, koje podrazumevaju da je obezbeđen razmak između zaposlenih u jednoj kancelariji, kao i sa klijentima koji u kancelariju dolaze. Na svakom ulasku u javnobeležničeke kancelarije nalaze se dezo barijere, a istaknuti su i napisi o merama zaštite od zarazne bolesti. Javni beležnici, takođe, u svojim kancelarijama obezbeđuju sredstva za pranje i dezinfekciju ruku svojih zaposlenih, kao i klijenata.

Overa potpisa, rukopisa i prepisa, kao i pre vanrednog stanja, obavlјaju se bez prethodnog zakazivanja, izuzimajući overe potpisa birača.

Službene radnje solemnizacije ugovora, sačinjavanje javnobeležničkih zapisa i javnobeležničkih zapisnika se, zakazuju se kao i pre epidemije, a na stanke se apeluje da potrebnu dokumentaciju, kada je god to moguće, šalјu elektronskom poštom, kao i da u kancelariju direktno pristupaju samo stranke koje učestvuju u postupku.

Javni beležnici počeli su ponovo da zakazuju ročišta u postupcima sačinjavanja smrtovnica, raspravlјanja zaostavštine i drugim vanparničnim postupcima, koje javnim beležnicima poveravaju sudovi.

Obavlјanje službene radnje overe potpisa birača za predstojeće republičke, pokrajinske i lokalne izbore, prekinuto nakon proglašenja vanrednog stanja, nastavlјeno je kao i pre uvođenja vanrednog stanja, uz mogućnost da politički akteri ovaj posao obave i u opštinskim upravama, u skladu sa izmenama zakona.

Za overu potpisa birača kod javnog beležnika, političke stranke treba da podnesu zahtev sa tačno označenim mestom i datumom obavlјanja overe potpisa. Takođe, prostorije u kojima će se obavlјati overa potpisa moraju da ispunjavaju minimum uslova kako bi se obezbedilo zakonito i kvalitetno obavlјanje ovog beležničkog posla. Mesto gde se obavlјa overa mora biti na teritoriji službenog sedišta javnog beležnika, odnosno na području osnovnog suda za koje je imenovan javni beležnik.

Prilikom obavlјanja službene radnje overe potpisa birača javni beležnik je dužan da primenjuje sve propisane epidemiološke mere. Na osnovu pismenog zahteva za overu potpisa birača izvan prostorija javnobeležničke kancelarije, javni beležnik može uskratiti obavlјanje službene radnje overe potpisa birača izvan prostorija javnobeležničke kancelarije, ukoliko podnosilac zahteva nije obezbedio sprovođenje mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti.

Javni beležnik koji prima te zahteve, zavodiće ih hronološki, i tačno naznačiti i datum i vreme primlјenog zahteva.  Javni beležnici će, takođe, hronološki, u skladu sa primlјenim zahtevima, izlaziti na teren.

Javni beležnici počinju da primaju zahteve za overu potpisa birača

Wednesday, March 4th, 2020

Javni beležnici Srbije počeće od danas, kada su raspisani parlamentarni, pokrajinski i lokalni izbori, da primaju zahteve za sprovođenje overe potpisa birača, u skladu sa Zakonom o javnom beležništvu, kao i u skladu sa zakonima o izboru narodnih poslanika i o lokalnim izborima.

U ovom trenutku u Srbiji postoji 198 javnobeležničkih kancelarija, koje su već opredelile 540 stručnih lica, ovlašćenih za overu potpisa za izborne liste za predstojeće parlamentarne, pokrajinske i lokalne izbore.

Javni beležnici sprovodiće overu potpisa birača za predstojeće izbore u skladu sa  Odlukom Izvršnog odbora JKS iz februara 2016. godine, kao i Odlukom Izvršnog odbora od 24. februara 2020. godine, prema kojima su političke stranke koje podnose zahtev za overu potpisa birača za podržavanje izbornih lista dužne da kancelariji javnog beležnika podnesu pismeni zahtev radi obavlјanja službene radnje van javnobeležničke kancelarije.

Zahtev mora da sadrži tačno označeno mesto i datum obavlјanja overe potpisa. Takođe, prostorije u kojima će se obavlјati overa potpisa moraju da ispunjavaju minimum uslova kako bi se obezbedilo zakonito i kvalitetno obavlјanje ove službene radnje. Mesto gde se obavlјa overa mora biti na teritoriji službenog sedišta javnog beležnika, odnosno na području osnovnog suda za koje je imenovan javni beležnik.

Javni beležnik koji prima te zahteve, zavodiće ih hronološki, i tačno naznačiti i datum i vreme primlјenog zahteva.  Javni beležnici će, takođe, hronološki, u skladu sa primlјenim zahtevima, izlaziti na teren.

Prema odluci Ministarstva pravde, javnom beležniku pripada naknada od 50 dinara, uklјučujući PDV, po potpisu birača koji podrži izbornu listu za narodne poslanike, izbornu listu za pokrajinske poslanike i izbornu listu za gradske i opštinske odbornike.  Nema nikakvih dodatnih troškova kod javnih beležnika za političke stranke i pokrete koji podnesu zahtev za overu potpisa birača, jer javni beležnik nema pravo da naplaćuje naknadu drugih troškova pri overi potpisa za kandidovanje na izborima, poput rada van radnog vremena, terenskog rada ili dnevnica.

Za područja 4 osnovna suda u Srbiji još nema imenovanih javnih beležnika – i to za osnovne sudove u Dimitrovgradu, Majdanpeku, Sjenici i Knjaževcu. Na područjima koje pokrivaju ti sudovi, overa će se obavlјati u sudovima. Na teritorijama opština u kojima nema javnih beležnika, ali se nalaze na područjima suda za koje postoji imenovani javni beležnik, overu potpisa preuzeće javni beležnik imenovan za područje tog suda, a sa druge opštine u kojoj postoji kancelarija javnog beležnika.

Javnobeležnička komora je uverena da će javni beležnici obaviti posao overe potpisa birača bez primedbi na efikasnost i zakonitost ovog procesa.

Javnobeležnička komora Srbije ističe i potrebu da ostali poslovi u javnobeležničkim kancelarija širom Srbije budu obavlјani bez većih zastoja i bez gužvi i dok traje postupak overe potpisa birača, uprkos tome što će veliki broj zaposlenih u javnobeležničkim kancelarijama biti angažovano na overavanju potpisa

Javni beležnici Srbije u 2019. godini uradili 367.121 besplatnih overa dokumenata

Thursday, February 13th, 2020

Javni beležnici Srbije (http://beleznik.org/index.php/sr/) su u toku 2019. godine ostvarili izuzetne rezultate, o čemu svedoči i podatak da su u tom periodu izdali više od 250.000 javnobeležničkih isprava, u formi zapisa i solemnizacije, što podrazumeva sastavlјanje, proveru i potvrđivanje ugovora o prometu nepokretnosti, ugovora o doživotnom izdržavanju i drugih ugovora iz ostalih imovinskih odnosa.

Tih 250.000 predmeta, zavedenih u Opštem poslovnom upisniku 197 javnih beležnika Srbije, značajni su ne samo kao statistički podatak, već i kao pokazatelј u kojoj meri je javno beležiništvo u Srbiji doprinelo povećanju pravne sigurnosti u prometu nepokretnosti i drugim poslovima, ocenio je danas predsednik Javnobeležničke komore Srbije Srbislav Cvejić, predstavljajući neke od najznačajnijih rezultata javnih beležnika u 2019. godini.

Cvejić je naveo i da su zahvalјujući radu javnih beležnika izbegnute duple prodaje nepokretnosti i da je značajno smanjen broj sudskih postupaka povodom sporova iz ugovornih odnosa.

Predsednik JKS je istakao veliku podršku i pomoć koju razvoju javnog beležništva od početka pruža Ministarstvo pravde Republike Srbije, koje nastavlјa da radi kako na unapređenju veoma važnih tehničkih kapaciteta javnobeležničkog sistema, tako i na jačanju pozicije i širenju nadležnosti i mreže javnih beležnika.

Cvejić je podsetio da su javni beležnici Srbije u 2019. godini proslavili 5 godina od uvođenja notarijata u pravni sistem, i da je izvesno da su za to kratko vreme uspeli da ispune najvažnije funkcije – da zaštite prava stranaka, ubrzaju i kontrolišu pravni promet i da u značajnoj meri rasterete pravosuđe. Za pet godina javni beležnici Srbije su uradili više od osam miliona pravnih poslova za koje su nadležni, među kojima je većina javnobeležničkih overa – oko 7 miliona.

Veliki uspeh javnih beležnika Srbije je i što su tokom 2019. godine uspeli da obave čak  367.121 besplatnih overa dokumenata, čime su rasteretili rad državnih organa koji su se ranije bavili tim poslovima, posebno u periodima upisa u srednje škole i fakultete. U 2019. godini je, u junu i julu, kod javnih beležnika širom Srbije obalјeno je više od 122.000 besplatnih overa dokumenata, dok je oko 245.000 dokumenata urađeno u preostalih 10 meseci.

Pored dokumenata za prvi upis u srednje škole i na fakultete, javni beležnici besplatno, tokom cele godine overavaju i dokumenta za potrebe konkursa za prijem u ustanove učeničkog i studentskog standarda, kao i za potrebe konkursa za korišćenje učeničkih i studentskih stipendija i kredita. Pored overe ovih dokumenata, kod javnih beležnika besplatno se obavlјaju i overe neophodne za upis u predškolske ustanove i u osnovne škole, kao i  overe potpisa i prepisa ili fotokopija dokumenata koja se koriste za ostvarivanje prava iz obaveznog socijalnog osiguranja, socijalne zaštite, boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih invalida rata.

Bez naknade javni beležnici overavaju i isprave kojima se obezbeđuje finansijska podrška porodici s decom, kao i dokumentacija potrebna za ostvarivanje prava žrtava porodičnog nasilјa. Pored toga, besplatna je overa i dokumenata nezaposlenih lica neophodnih za zasnivanje radnog odnosa, ili drugih prava koja se ostvaruju po tom osnovu.

Prema oceni predsednika JKS, rezultati ostvareni u prethodnih pet godina dokazuju u kojoj meri je za kratko vreme razvijen kako sistem javnog beležništva u Srbiji, tako i rad Javnobeležničke komore. Cvejić je posebno istakao efikasan rad velikog broja javnobeležničkih kancelarija, koje su uspele da ubrzaju i sprovođenje ostavinskih postupaka, koje obavlјaju kao poverene poslove sudova. „Ostavinski postupci kod javnih beležnika se sada vode efikasno, završavaju se u veoma kratkom roku“, rekao je Cvejić.

Cilј Javnobeležničke komore Srbije je da dalјe radi na unapređenju profesije, te da se popuni još slobodnih mesta za javne beležnike, kojih treba da bude 370, za teritoriju cele Republike Srbije. „Širenje mreže javnih beležnika jedan je od naših prioritetnih zadataka. Moramo da radimo na tome da se omogući jednaka dostupnost javnih beležnika svim građanima“, kazao je Cvejić.

Prema rečima predsednika JKS, Komora se suočavala u prethodnim godinama i sa mnogim izazovima, od kojih je možda najveći da ih građani prihvate kao profesionalce, pravnike koji svojim radom unapređuju pravnu sigurnost. „Verujemo da smo, u okviru svojih nadležnosti, u tom smeru do sada načinili velike korake, a možemo da obećamo da ćemo i ubuduće vredno raditi i da ćemo jačati našu mrežu i kapacitete“, dodao je Cvejić.

JKS takođe kontinuirano sprovodi i obuke javnih beležnika i javnobeležničkih pomoćnika i saradnika, a radi konstantno i na ujednačavanju javnobeležničke prakse.

„Za Komoru je izuzetno značajno da kontroliše rad svih javnih beležnika. Zahtevamo strogo poštovanje svih zakona i drugih propisa od svojih članova i sankcionišemo svako kršenje propisa unutar naših redova“,  rekao je Cvejić.

Tekst Aleksandre Hristov “PR u službi obračuna” u novom broju nedeljnika Novi magazin

Thursday, January 23rd, 2020

PR U SLUŽBI OBRAČUNA

Često u našoj javnosti čujemo ocenu da evropski zvaničnici koji dolaze u Beograd ne vide ili ne razumeju koliko je ugrožena sloboda medija u Srbiji, a samim tim javni interes i demokratija u celini. Jedno od mogućih objašnjenja za to bila bi i činjenica da u njihovim zemljama to više nije tema kojom se bave, a u Srbiji je “formalnopravno” – sve u redu.

Nova medijska strategija je pred usvajanjem, i pored velike bitke koja se trenutno vodi o opstanku Saveta za štampu kao samoregulatornog tela koji jedini profesionalno radi svoj posao, postojeći medijski zakoni i kodeksi urađeni su po evropskim standardima, a samo se postavlja pitanje funkcionisanja Regulatornog tela za elektronske medije (REM) i javnog servisa.

To što se većina principa propisanih zakonima i kodeksima ne primenjuje ili tek u nekoj manjoj meri, a čak se i zloupotrebljavaju, teško je predstaviti onima u čijim zemljama meinstrim mediji, sudovi i javnost funkcionišu na demokratski način. Kada se na to nadovežu botovi, trolovi i ostali “satrapi”, stvarno je skoro nemoguće objasniti strancima o čemu se ovde radi.

SUKOB DVA PRINCIPA: Glavni fokus u njihovim zemljama, kao i u Evropskoj uniji u celini, jeste pitanje kako se izboriti s propagandom, dezinformacijama i širenjem lažnih vesti na onlajn platformama i kako rešiti sukob dva principa na kojima počiva demokratija, a to su sloboda govora i pravo građana da budu pravovremeno i objektivno informisani. Njima je teško objasniti da je u Srbiji, zapravo, problem u glavnim stubovima na kojima počiva informisanje građana, a to su tradicionalni mediji, gde se naše društvo zasad uglavnom informiše.

Iako je prema istraživanju agencije Plum Mark sa kraja 2018. 4,2 miliona građana Srbije na internetu, od čega 73 odsto iz urbanih sredina, većina građana se, prema istraživanju Ipsosa, ipak informiše putem televizije, i to njih pet (5!) miliona. Prema Ipsosovom istraživanju iz decembra 2018, internet dospeva do 4,9 miliona ljudi, radio do 3,6, magazini 2,5 i dnevne novine imaju doseg do 1,3 miliona. Ipak, građani Srbije prate trendove kada je u pitanju informisanje preko interneta, koji konstantno raste kao izvor informisanja.

Evropska unija rešava probleme plasiranja dezinformacija i propagande, ali u sferi širenja preko društvenih medija. Tako je jedna od studija koju je naručilo Odeljenje za politiku Evropskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja na zahtev Odbora Evropskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutrašnje poslove, bila “Dezinformacije i propaganda – uticaj na funkcionisanje vladavine zakona u EU i njenim državama članicama”. Ova studija ispituje efekte na funkcionisanje vladavine zakona, demokratije i osnovnih prava.

ELEMENTI DEZINFORMACIJA: Prema Studiji, elementi dezinformacija i propagande su informacije koje su osmišljene tako da su u potpunosti ili delimično lažne, manipulativne ili zavaravajuće, ili koriste neetičke tehnike prepričavanja; bave se pitanjem od javnog interesa; imaju nameru da stvore nesigurnost, neprijateljstvo ili polarizaciju u društvu ili pokušavaju da poremete demokratske procese; šire se i/ili pojačavaju automatizovanim i agresivnim tehnikama, poput društvenih botova, veštačke inteligencije, mikrociljanja ili plaćenih ljudskih “trolova”, koji se često koriste da bi se povećala vidljivost javnosti.

Dodatno sluđivanje domaće javnosti je iznošenje podataka o svetskim trendovima, što zagovaraju neke agencije i pojedinci iz sektora PR-a kao da su – tamo preko stvari već rešene i da se ceo svet, uključujući i medije, bavi kreiranjem sadržaja, PR-om i marketingom. Istini za volju, svetski mediji kao što su The New York Times, The Washington Post, The Guardian, zbog pada prodaje štampanih izdanja jesu se reformisali i pojačali svoju onlajn sferu, ali su se povratili prvenstveno zbog insistiranja na kredibilitetu i pouzdanosti informacija.

Kada čitate onlajn tekst na The Guardianu otvara vam se prozor koji pita: “Odabrali smo drugačiji pristup. Da li ćete ga podržati? Za razliku od mnogih novinskih organizacija, odlučili smo se da svi naši nezavisni, istraživački tekstovi i izveštavanje budu besplatni i svima dostupni. Verujemo da svako od nas, širom sveta, ima pristup tačnim informacijama sa integritetom u svojoj suštini. U vreme kada je činjenično izveštavanje neophodno, podrška naših čitalaca je ključna za očuvanje uredničke nezavisnosti Gardijana. Ovo je naš model otvorenog i nezavisnog novinarstva. Ako ste u mogućnosti, podržite Guaridan danas sa barem jednim evrom.”

Sa druge strane, borba za status onlajn platformi kao što je Facebook uveliko je u toku i ishod je neizvestan. Tako je, posle višegodišnjeg otpora, ova kompanija samo prošle godine morala da brani svoje pozicije pred Američkim kongresom, da bi pre dve nedelje na svom blogu objavila da će ipak uklanjati video-zapise koje je modifikovala veštačka inteligencija poznata kao deepfakes. “Deepfakes” su računarski generisani isečci dizajnirani tako da izgledaju stvarno. Facebook će uklanjati video-snimke ukoliko shvati da su uređeni tako da prosečnom čoveku nisu jasni ili ako su zaveli gledaoca da misli da je osoba u video-snimku rekla reči koje zapravo nije izgovorila.

INFORMACIONI RATOVI: Istovremeno, Richard Stengel, nekadašnji urednik magazina The Time i državni podsekretar u Obaminoj administraciji, u najnovijoj knjizi “Informacioni ratovi”, u kojoj je opisao svoja iskustva susreta sa širenjem propagande i dezinformacija putem interneta, smatra da Facebook, kao i drugi društveni mediji, treba da snose odgovornost za objavljivanje sadržaja i da nije dovoljno što skidaju samo sadržaje koji promovišu nasilje.

Prema njegovom mišljenju, nedavno iznetom na CNN-u, iako ne pružaju profesionalne sadržaje kao mediji, ne znači da onlajn platforme nisu izdavači i da je Facebook najveći izdavač u istoriji čovečanstva koji mora da ima obavezu da skida lažne sadržaje, govor mržnje, deepfakes, svaki govor koji podstiče nasilje. To, po njegovom mišljenju, podrazumeva promenu 5. dela Zakona o telekomunikacijama donetog u Americi 1996, odnosno člana 230 (Communication Decency Act – Akt o pristojnosti komunikacije), koji pruža imunitet od odgovornosti za provajdere i korisnike “interaktivnog računarskog servisa” koji objavljuju informacije od trećih korisnika.

Takođe, smatra Stengel, kompanije treba da kažu da li je neko bot ili čovek, ko kupuje informacije od njih i u koje svrhe, a svi politički oglasi treba da budu u potpunosti transparentni. On u knjizi pravi razliku između “disinformation” i “misinformation” i “fake news”.

Dezinformacijom smatra namerni lažni sadržaj kojim neko pokušava da se obmane. Promašenom informacijom smatra nenamernu grešku, dok su lažne vesti negde između ova dva pojma. Ono što treba da zabrinjava jeste dezinformacija.

Pojavu autoritarnih lidera Stengel povezuje sa razvojem interneta, ali i sofisticiranim korišćenjem medija i informacija. Lideri u tim situacijama ograničavaju širenje informacija koje ne žele, a promovišu informacije koje žele. To je, prema njegovim rečima, veoma opasna kombinacija. Toga dosad nije bilo i veoma je zastrašujuće. Svako društvo s tim mora da se suoči i da se bori protiv tih pojava.

Države u svetu trenutno su najozbiljniji kreatori lažnih vesti i propagandnih sadržaja.

ULOGA PR: U evropskim zemljama postoje zakoni i kodeksi koji regulišu medije, a samim tim i granice u kojima se kreću svi oni koji s njima sarađuju. To podrazumeva političke partije i političare, kompanije, organizacije civilnog društva, uključujući i pojedince koji se bave PR-om, agencije i PR službe.

Svi postulati koji važe u svetu, prvenstveno u Evropi, ovde se veoma malo primenjuju, verovatno dok nas ne prisile upravo iz Evropske unije.

Rad u sferi komunikacija u Srbiji oslanja se na dobre kontakte s medijima, plasiranje vesti za klijente uz oglašavanje, nezameranje političkom akteru koji je trenutno na vlasti. To je ključno da bi se dobili poslovi i da bi se postigli dozvoljeni ili nedozvoljeni ciljevi za šefove, klijente i da bi se po bilo koju cenu prodavale usluge. Ovaj model kod nas funkcioniše decenijama, s tim što poprima sve brutalniji karakter. Osnovni postulati profesije PR-a i kodeksi kao da uopšte ne postoje iako formalno imamo domaći kodeks profesije, uz Helsinšku deklaraciju ICCO (International Communication Consultancy organization) sa više od 3.000 PR agencija iz 66 zemalja.

Prema Deklaraciji koja obavezuje čitav sektor, svi profesionalci su između ostalog dužni da se pridržavaju najviših profesionalnih standarda u praksi odnosa s javnošću i komunikacija i da se nikada ne bave kreiranjem i širenjem lažnih vesti. Takođe, profesionalci su dužni da poštuju istinu, korektno i transparentno postupaju sa zaposlenima, kolegama, klijentima, medijima, vladom i javnošću i da uvek pokažu ko su pravi sponzori i zastupnici određenih interesa. Ne smeju nikada da se upuštaju u zabrinjavajuće radnje kao što je botovanje i treba odgovorno da koriste društvene medije.

Sankcije za neetičko ponašanje PR

Iako nama nije očigledno da postoje sankcije za nepoštovanje ovih standarda, u svetu se sve više sankcioniše kršenje osnovnih postulata profesije. Tako je, zbog neetičkog ponašanja i takozvanog “crnog PR-a”, ICCO iz svog članstva izbacila jednu od najuticajnijih i najjačih PR agencija u svetu, britansku multinacionalnu kompaniju za odnose s javnošću Bel Potinger (Bell Pottinger), koja je nakon toga 2017. i bankrotirala. Ova kompanija je, prema pisanju BBC-ja i Guardiana, zbog rada s klijentom (privatnom kompanijom) optužena za raspirivanje rasne mržnje u Južnoj Africi i proizvodnju lažnih vesti, uključujući vođenje lažnih Twitter naloga.

Dužnost PR-a je da klijentima ukaže na to gde su granice saradnje s medijima i da uvek odbijaju klijente koji zahtevaju neetičko ponašanje. Na to ih obavezuju i domaći i međunarodni kodeksi. U Srbiji dodatno imamo i član 51. Ustava, koji kaže: “Svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obaveštavan o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju.”

Činjenica je da mediji treba da rade u javnom interesu, a da PR radi u interesu svojih klijenata. Tamo gde se ovi interesi preklapaju, saradnja je i nužna i moguća. Međutim, često se dešava da naša struka biva samo instrument u rukama onih koji imaju određene ciljeve i ne biraju sredstva kako da ih ostvare. Po pravilu, oni koji svesno pristaju da budu instrument, bez poštovanja kodeksa, bivaju zloupotrebljeni i na kraju i žrtve svojih klijenata.

Sektor PR-a, ukoliko valjano radi svoj posao, jeste saveznik medija koji doprinosi čuvanju javnog interesa i razvoju društva u celini.

NAPOMENA

Tekst je deo Projekta “Propaganda kao neprijatelj, komunikacija kao saveznik medija”, kojim Novi magazin, http://www.novimagazin.rs/, želi da promoviše značaj primene medijskih zakona i kodeksa, kao i neophodnost primene međunarodnih standarda u odnosima između medija i PR-a, bilo iz političkih stranaka ili biznisa. Projekat finansira Ambasada SAD u Beogradu

Autorka:  Aleksandra Hristov, Međunarodno sertifikovana poslovna konsultantkinja u oblasti strateških komunikacija i direktorka Hristov consultinga.